Materijalna struktura međunarodnog robnog prometa
Бесплатный доступ
Za proces normalnog odvijanja međunarodnog robnog prometa postoji potreba poznavanja roba kao materijalnih supstanci od strane učesnika robnog prometa. Praksu i kriterijume međunarodne trgovinske komore ( Internatinal chambeer of Commerce JCC) o klasifikaciji pojedinačnih roba usvojili su sve nacionalne privrede i međunarodne ekonomske organizacije. Na bazi ove klasifikacije u radu je data proizvodna struktura međunarodne trgovine sa podacima o učešću najvažnijih proizvoda iz sektora primarnih i industrijskih proizvoda. Rezultati ove anlize mogu se koristiti u upravljanju preduzećima u međunarodnom robnom prometu i aktuelni su sa stanovišta prakse menadžmenta robnog prometa.
Короткий адрес: https://sciup.org/170204293
IDR: 170204293
Текст научной статьи Materijalna struktura međunarodnog robnog prometa
Napomena: Prikazani udeli u tabeli predstavljaju udeo primarnih proizvoda, ukupno i njegovih komponenti, u ukupnoj medunarodnoj robnoj trgovini u posmatranoj godini.
Sve primarne proizvode možemo podeliti u dve velike grupe:
-
1. poljoprivredni proizvodi
-
2. proizvodi rudarstva.
Poljoprivredni proizvodi (eng. Agricultural Products; fra. Produits agricole ) predstavljaju proizvode dobijene od biljnih i zivotinjskih sirovina. Buduci da je poljoprivreda bila prva ekonomska aktivnost koja se pojavila u ljudskoj civilizaciji zasigurno možemo tvrditi da su poljoprivredni proizvodi bili prvi i dugo dominantni proizvodi medunarodne trgovine. U trgovini Evrope sa istokom dugo su dominirali zacini i to u velikoj meri biber.
Najveci deo poljoprivrednih proizvoda cine prehrambeni proizvodi odnosno hrana namenjena ljudskoj ishrani ( Eng. Foodstuffs; Fra. Produits alimentaires ),dok drugi manji deo ove grupe cine poljoprivredne sirovine (Eng. Agricultural Raw Materials; Fra. Les matieres premieres d origine agricole ). Prehrambeni proizvodi su jedina grupa industrijskih proizvoda. To su svi proizvodi namenjeni ljudskoj ishrani, a obuhvataju preradene proizvode, zive zivotinje, duvan, pica, ulja i masti i voce. Poljoprivredne sirovine ukljucuju sirove koze, krzna, prirodni kaucuk, drvo i drvenu pulpu, plutu, tekstilna vlakna i druge sirovine, i one su inputi za prehrambenu i ostale industrije, ali se u medunarodnoj trgovini one razmenjuju u sirovom stanju.
Medunarodna trgovina poljoprivrednim proizvodima se, relativno, znacajno smanjuje sa protekom vremena. Nekada najznacajniji izvor medunarodne trgovine poljoprivreda danas
Materijalna struktura medunarodnog robnog prometa daje malu kolicinu proizvoda u razmeni u poredenju sa drugim primarnim proizvodima, a posebno u poredenju sa industrijskim proizvodima.
Udeo hrane u svetskoj robnoj trgovini je sa 22%, koliko je iznosio 1995. godine, pao na samo 6,7%, prema podacima iz 2005. godine, dok je kod poljoprivrednih sirovina taj pad jos drasticniji, buduci da je njihovo ucesce u svetskoj robnoj trgovini sa 13%, koliko je iznosilo 1995. godine, palo na samo 1,7%, prema podacima iz 2005.godine. razlog ovog znacajnog smanjenja ucesca poljoprivrednih proizvoda u medunarodnoj trgovini trba traziti u cinjenici da se njihova trgovina znacajno ne povecava sa povecanjem nivoa dohodka u zemljama uvoza, jer one inace uvoze neophodnu hranu, ali i u veoma protekcionistickim spoljnotrgovinskim politikama razvijenih zemalja koje štite domacu poljoprivredu kao stratesku granu i onemogucavaju prenos proizvodnje odredenih poljoprivrednih kultura u zemlje u razvoju i znacajniju medunarodnu trgovinu u ovom sektoru.
U proizvode rudarstva ( eng. Minning Products ) ubrajamo sve sirovine koje se dobijaju rudarskom proizvodnjom, odnosno iskopavanjem sa njihovih nalazišta. Proizvode rudarstva možemo grupisati u tri grupe sirovina:
-
1. rude i minerale,
-
2. metale(obojene),
-
3. goriva.
-
3. Osnovne tendencije u medunarodnom robnom prometu u primarnim proizvodima
Rude i minerali (Eng. Ores and minerals; Fra. Les mineraux et mineraiS obuhvataju gvozdenu rudu koja se preraduje u gvozde i celik, druge rude i minerale, ali i prirodna dubriva i druge slicne proizvode. Gvozde i celik su osnovni inputi velikog broja industrijskih grana, pa znacajna i dobro organizovana proizvodnja ovih osnovnih metala ima znacajan uticaj na privredni razvoj zemalja. Udeo ovih proizvoda u svetskoj robnoj trgovini je znacajno opao, buduci da je taj udeo 1995. godine iznosio 3,7%, dok je 2005. godine on iznosio 1,5%. To ne znaci da su ovi proizvodi danas manje vazni za svetsku privredu, vec da se ove sirovine, pod uticajem transfera privatnog kapitala, sve vise preraduju na mestu pronalazenja i rafinacije.
Obojeni metali (eng. Non-ferrous metals; Fra. MetauX ukljucuju sest osnovnih metala koji su, posle gvozda i celika, najznacajniji za industrijsku proizvodnju. To su: aluminijum, bakar, cink, olovo, nikal i kalaj. Plemenite metale, zlato i srebro, ne ukljucujemo u ovu grupu jer se oni izdvajaju zbog specificnosti njihovog fizickog izgleda i potrosnje, i oni spadaju u specificne robe. Udeo obojenih metala u svetskoj robnoj trgovini se sa 3,9% (podatak za 1995. godinu) smanjio na 2,0% (podatak za 2005.godinu), iako je ovo sniženje ono nije oštro kao kod ruda i minerala. Medutim, u nekim analizama medunarodne trgovine primarnim proizvodima, zbog slicnosti proizvodnje i upotrebe, minerali i metali se zajedno iskazuju.
Goriva (eng. Fuels) obuhvataju sve sirovine koje služe kao energent za pokretanje industrijske proizvodnje u sve vecem broju zemalja. Zemlje koje su raspolagale ovim energentom su imale konkurentsku prednost nad drugim zemljama u razvoju industrije. Pocetkom 20. veka, u SAD a kasnije i Rusiji, otkrivena je komercijalna pogodnost nafte, kao energenta koji se lakse eksploatise, transportuje i koristi od uglja, ali ce ugalj u svetskoj proizvodnji zadržati svoj primat sve do 1960. godine. Tada primat glavnog svetskog energenta preuzima nafta koja se sve više izvozi u zemlje koje je ne poseduju, a kao glavni izvoznici se namecu zemlje persijskog zaliva. Ali, i ugalj i nafta su fosilna goriva koja sagorevanjem prouzrokuju emisiju veceg broja stetnih gasova koji zagaduju ljudsku zivotnu sredinu. Zbog toga gas kao energent koji proizvodi najmanje štetnih efekata tokom upotrebe na zivotnu sredinu postaje sve znacajniji, i 1996.godine je ucestvovao sa 25% u proizvodnji primarne energije za industriju u svetu.
Možemo navesti:
-
- nagli porast tražnje za primarnim proizvodima i njihove proizvodnje tokom 20. veka;
-
- kontinuirani pad cena primarnih proizvoda tokom 19. i 20. veka;
-
- stalni pad troškova proizvodnje i transporta ovih proizvoda usled tehnoloških inovacija;
-
- smanjenje ucesca primarnih proizvoda u proizvodnoj strukturi medunarodne trgovine.
Sve veci privredni napredak zemalja u svetu, posebno u oblasti industrije, zahtevao je sve više sirovina koje je trebalo preraditi u industrijske proizvode, koji su bili namenjeni domacoj potrosnji i izvozu. Veca traznja za primarnim proizvodima u svetu stimulisala je i vecu proizvodnju ovih proizvoda. Kako se koja zemlja industrijalizovala tako je ona sve više uvozila primarne proizvode koji su joj bili neophodni. Mnoge razvijene zemlje imaju oskudna prirodna bogatstva pa sirovine moraju nabavljati u drugim zemljama.
Prema nominalnim podacima razvijene zemlje najznacajnije ucestvuju u trgovini primarnim proizvodima, ali primarni proizvodi su relativno najznacajniji u izvozu zemalja u razvoju i one znacajno zavise od njihovog izvoza. Jedan od faktora zasto zemlje u razvoju izvoze veliki deo sirovina je što nemaju adekvatnu tehnologiju za preradu ovih proizvoda u proizvode vise faze prerade. Posebno je lako uociti znacaj primarnih proizvoda za zemlje u razvoju ako se sagleda uticaj izvoza ovih proizvoda na devizni priliv, društveni proizvod i državni budžet ovih zemalja.
Neke zemlje u razvoju potpuno zavise od izvoza malog broja primarnih proizvoda, sto znaci da kretanje izvoza ovih proizvoda znacajno determinise kretanje drustvenog proizvoda ovih zemalja. Ekstremna situacija je kada u izvozu jedne zemlje dominira samo jedan proizvod, i ova pojava u teoriji medunarodne trgovine poznata je kao monokulturalnost. U istoriji su poznati ovakvi slucajevi, kao na primer, Kuba koja je dugo izvozila uglavnom secer, ali danas u izvozu svake zemlje dominiraju bar dva do tri proizvoda *5. Generalno, slabo diversifikovani izvoz u pogledu proizvodne strukture može biti problem, pogotovo za zemlje u razvoju.
Tabela 5 : Zemlje sa najvecim ucescem tri najznacajnija proizvoda u izvozu 6
Teritorija |
Tri najznacajnije robe u izvozu |
Ucesce u izvozu zemlje (%prosek 1990-1999) |
Solomonska ostrva |
Drvo, riba, palmino ulje |
97,06 |
Bocvana |
Dijamanti, telece meso, koze |
94,54 |
Niger |
Uranijum, žive životinje,duvan |
94,00 |
Irak |
Gorivo, urme, koža |
93,43 |
Kuvajt |
Goriva, sulfor, vocni sokovi |
93,10 |
Libija |
Goriva, riba, koža |
92,98 |
Grenland |
Riba, goriva, kože |
92,83 |
Gabon |
Goriva, drvo, ruda mangana |
91,81 |
Turkmenistan |
Goriva, pamuk, vino |
91,56 |
Kongo, Republika |
Goriva, drvo, secer |
91,17 |
-
6 Izvor: UNCTAD „Commodity Market Survey“ Geneva, table A5.
-
4. Ucesce industrijskih proizvoda u medunarodnom robnom prometu
Industrijski proizvodi (eng. Manufactures ili Industrial goods ) nastaju u procesu industrijske proizvodnje i predstavljaju proizvode koji su podvrgnuti znacajnom stepenu obrade, pa ih jos nazivamo i proizvodi više faze prerade. Ali moramo praviti razliku izmedu znacajno obradenih sirovina koje nisu spremne za finalnu potrosnju vec sluze kao imputi za dalju proizvodnju, i ovakve proizvode nazivamo poluproizvodima (eng. semi-finished manufaktures ili intermediate goods), i proizvoda koji su potpuno preradeni i namenjeni finalnoj potrosnji, koje nazivamo gotovi proizvodi (eng. finished manufaktures). U pogledu Standardne medunarodne trgovinske klasifikacije (SITC) u industrijske proizvode ukljucujemo sva dobra klasifikovana u sekcije 5, 6, 7 i 8, ali bez divizije 68 i grupe 89.
Pojava industrijskih proizvoda tesno je povezana sa industrijskom revolucijom i pojavom prvih mašina u proizvodnom procesu. Pre pojave industrijske proizvodnje razvilo se usavršeno, specijalizovano, zanatstvo, tzv. manufaktura, gde su dobro obucene zanatlije uz koriscenje razvijenih alata, ali bez masina, proizvodili male serije odredenih roba. Manufaktura je bila glavni sektor za proizvodnju proizvoda od 1550. pa sve do 1750. godine. Pojavom mašina i druge tehnike i njihovom upotrebom u proizvodnom procesu , sa industrijskom revolucijom negde od 1760. godine, pojavljuje se novi sektor tzv. industrija (eng. manufakturing industry), koja omogucava proizvodnju istovrsnih proizvoda u velikim serijama. Upotreba mašina u procesu proizvodnje, što je glavna karakteristika industrije, znacajno povecava produktivnost, sto znaci da se vise proizvoda proizvodi u jedinici vremena, i ti proizvodi, koje nazivamo industrijskim proizvodima, su znacajno jevtiniji od proizvoda manufakture.
Iako su se industrijski proizvodi pojavili još u doba industrijske revolucije, krajem 18. veka, njihova uloga u medunaodnoj trgovini ce postati znacajna tek u drugoj polovini 20.veka. Ucesce industrijskih proizvoda u svetskoj robnoj trgovini je 1995. godine iznosilo oko 20% da bi njihov udeo, prema podacima iz 2005. godine, narastao na 72%. Njihovo ucesce krajem 20. veka je iznosilo oko 75% od ukupne svetske robne trgovine, ali je došlo do pada ovog ucesca usled znacajnog rasta cena nafte i samim tim, porasta ucesca goriva u svetskoj robnoj trgovini pocetkom 21. veka.
Tabela 6 : Proizvodna struktura medunarodne trgovine industrijskim proizvodima 7
1995 |
1978 |
1995 |
2005 |
|||||
Mird USD |
% |
Mird USD |
% |
Mird USD |
% |
Mird USD |
% |
|
Industrijski proizvodi |
41,73 |
44,7 |
788,5 |
60,5 |
3640 |
74,4 |
7312 |
72,0 |
Gvozde i celik |
4,25 |
4,6 |
57,15 |
4,4 |
149 |
3,0 |
318 |
3,1 |
Hemijski proizvodi |
4,91 |
5,3 |
100,6 |
7,7 |
467 |
9,6 |
1104 |
10,9 |
Ostali poliproizvodi |
4,47 |
4,8 |
65,2 |
5,0 |
386 |
7,9 |
711 |
7,0 |
Mašine i oprema |
19,59 |
21,0 |
439,1 |
33,7 |
1900 |
38 |
3851 |
37,9 |
Tekstil |
4,72 |
5,1 |
40,7 |
3,1 |
153 |
3,1 |
203 |
2,0 |
Odeca |
0,80 |
0,9 |
28,35 |
2,2 |
158 |
3,2 |
276 |
2,7 |
Ostala i potrosacka dobra |
3,00 |
3,2 |
57,50 |
4,4 |
428 |
8,7 |
848 |
8,4 |
Izvor: GATT, navedeno prema: Nagel Grimwade, Internacional Trade, Routledge London and New York, 2001, p. 14 i WTO „Internacional Trade Statistics 2006“ Geneva 2006, p. 108 ( podaci za 2005. godinu).
Napomena : Prikazani udeli u tabeli predstavljaju udeo industrijskih proizvoda, ukupno njegovih komponenti, u ukupnoj medunarodnoj robnoj trgovini i posmataranoj godini. Od 1995. godine grupa definisana kao mašine i oprema nije uporediva zbog razlicite definicije.
Industrijski proizvodi su jedna velika grupa heterogenih proizvoda koje mozemo klasifikovati koriscenjem velikog broja kriterijuma. Jedna od osnovnih podela industrijskih proizvoda kada kao kriterijum za njihovu klasifikaciju koristimo namenu industrijskih proizvoda je na potrosacka dobra i kapitalna dobra. Potrosacka dobra(Eng. Consumer Goods) su industry ski proizvodi koji su namenjeni krajnjim korisnoicima tzv. finalnoj potrosnji, sto znaci da se trajno trose a ne podvrgavaju se daljoj obradi.
Kapitalna dobra (eng. Capital Goods ) su industrijski proizvodi namenjeni proizvodnoj potrošnji koji se koriste prilikom proizvodnje nekih novih industrijskih proizvoda kao što su masine i slicno. Nekada jedan te isti proizvod moze da bude i kapitalno i potrosacko dobro , u zavisnosti od njegove namene.
Najcesca klasifikacija industrijskih dobara polazi od sektora od kojih su proizvodi nastali, pa sve industrijske proizvode klasifikuje u sledece grupe:
-
1. Gvozde i celik kao proizvode sive metalurgije nastale preradom gvozdene rude. Ucesce ove grupe industrijskih proizvoda se u drugoj polovini 20. veka i pocetkom 21. veka, polako smanjuje sa 4,6 % 1955 na 3,1% svetske robne trgovine u 2005 godini.
-
2. Hemijski proizvodi u koje ubrajamo proizvode hemijske industrije ukljucujuci i farmaceutske proizvode. Uccesce hemijskih proizvoda se u drugoj polovini 20. veka i
pocetkom 21. veka znacajno povecalo sa 5,3% 1955 na 10,9 %svetske robne trgovine u 2005. godine.
-
3. Ostali poluproizvodi u koje se ubrajaju proizvodi kožarske industrije, gumeni prooizvodi i proizvodi drvno preradivacke industry e i sl. Ucesce ove grupe industrijskih proizvoda se u drugoj polovini 20. veka i pocetkom 21.veka povecalo sa 4,8% ,1955 na 7% svetske robne trgovine u 2005 .godini.
-
4. Mašine i transportna sredstva u koje ubrajamo kancelarijsku i telekomunikacionu opremu, transportna sredstva (automobili i druga vozila i druge mašine). Ovo su proizvodi koji imaju najvece ucesce u svetskoj robnoj trgovini od svih industrijskih proizvoda kako 1955 ,21% tako i 2005 g 38% svetske robne trgovine.
-
5. Tekstilni proizvodi koji imaju znatno smanjeno ucesce u svetskoj robnoj trgovini koje je sa oko 5% koliko je iznosilo 1955 godine, palo na 2% u 2005.godini.
-
6. konfekcijski proizvodi (odeca) koji su povecali svoje ucesce u svetskoj robnoj trgovini sa 0,9% 1955 godine na 2,7 % 2005 godine.
-
7. Ostali indusstrijski proizvodi kao sto su kucna dobra, merni instrumenti i slicno koji su znacajno povecali ucesce u svetskoj robnoj trgovini sa 3,2% na 8,4% ,1955 u odnosu na 2005 godinu.
Tri glavna industrijska regiona u svetu danas i regiona sa najvecim ucescem u medunarodnoj trgovini industrijskim proizvodima su Evropa, Istocna Azija I Severna Amerika. Ovo su tradicionalni industrijski regioni gde se industrija prvo razvila ali su se kasnije pojavile još neke zemlje u razvoju u kojima dolazi do znacajnog razvoja industrije.
Kada govorimo o efektima industrijske proizvodnje na medunarodnu trgovinu moramo imati u vidu cinjenicu da su
Materijalna struktura medunarodnog robnog prometa masine upotrebljene u proizvodnji znacajno povecale produktivnost rada i ucinile industry ske proizvode znacajno jeftinijim. To je znacilo da su industrijski proizvodi postali dostupni vecem broju stanovnika, prvo u zemlji a kasnije kada se znacajno uvecala njihova proizvodnja i u inostranstvu. To je uslovilo porast izvoza i znacajno je uticalo na svetsku trgovinu.
Prema poslednjim statistickim podacima iz 2005 godine, najznacajnije izvoznice industrijskih proizvoda su uglavnom razvijene zemlje i nekoliko zemalja u razvoju. Pojedinacno najveci izvoznik je EU koja ucestvuje sa preko 15% u svetskom robnom izvozu, ne racunajuci tu i trgovinu industrijskim proizvodima u okviru same EU. Na drugom mestu su SAD, a iza njih sledi Kina kao zemlja u razvoju. Japan zauzima cetvrto mesto, a na listi se još nalaze uglavnom razvijene zemlje i zemlje u razvoju. Na listi najvecih uvoznika prema ovim podacima nalaze se SAD koje ucestvuju sa preko 16% robnog uvoza, a na drugom je mestu EU. I tako se zemlje u razvoju javljaju kao znacajni izvoznici industrijskih proizvoda i one ce ubrzo postati dominantni izvoznici i prestici razvijene zemlje, kako se nastavlja proces deindustrijalizacije. Jedan segment industrijskih proizvoda koji se odlikuje velikim ucescem tehnologije koji se naziva tehnološki intenzivni proizvodi, još dugo ce ostati pod dominacijom razvijenih zemalja koje su najveci izvoznici i uvoznici ovih proizvoda. Ono sto je potrebno da jedna zemlja proizvodi ove proizvode je visok nivo razvoja tehnologije. Posto se odlikuju velikim ucescem troskova istrazivanja i razvoja oni nastaju u istrazivackim centrima velikih transnacionalnih kompanija.
Tabela 7 : Privredne glavne izvoznice i uvoznice industrijskih proizvoda 2005 8
GLAVNI IZVOZNICI |
GLAVNI UVOZNICI |
||||
Privreda |
Mird USD |
Udeo (%) |
Privreda |
Mird USD |
Udeo (%) |
Evropska unija |
1.123,6 |
15,4 |
SAD |
1.239,3 |
16,5 |
SAD |
732,5 |
10,0 |
Evropska unija |
925,5 |
12,3 |
Kina |
700,3 |
9,6 |
Kina |
493,1 |
6,6 |
Japan |
546,4 |
7,5 |
Japan |
276,4 |
3,7 |
Hong Kong |
279,9 |
3,8 |
Hong Kong |
275,0 |
3,6 |
Korea, rep. |
258,2 |
3,5 |
Kanada |
248,1 |
3,3 |
Kanada |
206,1 |
2,8 |
Meksiko |
184,7 |
2,5 |
Singapur |
185,2 |
2,5 |
Korea, rep. |
158,1 |
2,1 |
Tajvan |
171,7 |
2,3 |
Singapur |
152,3 |
2,0 |
Meksiko |
164,4 |
2,2 |
Tajvan |
131,0 |
1,7 |
Список литературы Materijalna struktura međunarodnog robnog prometa
- Bjelić, Predrag, Međunarodna trgovina, Ekonomski fakultet, Beograd, 2008. godine.
- Bjelić, Predrag, Ekonomika međuanrodnih odnosa, Prometej, Beograd, 2003. godine.
- Bjelić, Predrag, Necarinske barijere u međunarodnoj trgovini, Prometej, Beograd, 2004. godine.
- Acin Sigulinski, Stanislava, Međuanrodno poslovanje, Pigmalion, Novi Sad, 2008.godine.
- Petrović Popović, Ivana, Međunarodna trgovina poljoprivrednim proizvodima, Institut za međunarodnu politiku i privredu, Beograd, 2006. godine.
- Ušćumlić, Dušanka, Upravljanje kvalitetom materijalnih proizvoda, Ekonomski fakultet, Beograd, 2006. godine.
- Grimwade, Nagel, „International Trade“ Routladge, London and New York, 2001,p. 14-19 and pp. 359-389.
- OECD“Basic Science and Tehnology Statistics“, Paris, december, 2000.
- OECD“ Science Tehnology and Industry 2002“, Paris, december, 2002.
- OECD“ Science and TehnologyStatistical Compendium 2004“, Paris, 2004.
- UNCTAD „Commodity Market Survey“ Geneva, 2004.