Upravljanje otpadom - aktuelni strategijski pristup i analiza rada ovlašćenih operatera u domenu recikliranja ambalažnog otpada

Автор: Matijašević Obradović Jelena, Milojević Goran

Журнал: Pravo - teorija i praksa @pravni-fakultet

Рубрика: Review paper

Статья в выпуске: 7-9 vol.35, 2018 года.

Бесплатный доступ

Pravilno upravljanje otpadom postalo je imperativ savremenog društva. Postupanje sa otpadom, bez obzira na njegovu vrstu, mora biti usklađeno sa načelima zaštite životne sredine. Svakako da adekvatno upravljanje ambalažnim otpadom i njegovo smanjenje kroz ponovnu upotrebu ili reciklažu doprinosi očuvanju i zaštiti životne sredine, ali i balansu sa ekonomskim razvojem društva. Pored neophodnih teorijskih pojašnjenja i analize pojedinih zakonskih rešenja, rad se bavi analizom aktuelnog strategijskog pristupa u domenu upravljanja otpadom, kao i analizom rada ovlašćenih operatera i faktičkog stanja po tom pitanju u Republici Srbiji u domenu recikliranja ambalažnog otpada.

Еще

Ambalažni otpad, recikliranje, Strategije upravljanja otpadom za period 2010-2019, Republika Srbija, operateri upravljanja ambalažnim otpadom

Короткий адрес: https://sciup.org/170202396

IDR: 170202396   |   DOI: 10.5937/ptp1809001M

Текст научной статьи Upravljanje otpadom - aktuelni strategijski pristup i analiza rada ovlašćenih operatera u domenu recikliranja ambalažnog otpada

UDK: 628.4

UPRAVLJANJE OTPADOM – AKTUELNI

STRATEGIJSKI PRISTUP I ANALIZA RADA OVLAŠĆENIH OPERATERA U DOMENU RECIKLIRANJA AMBALAŽNOG OTPADA

REZIME: Pravilno upravljanje otpadom postalo je imperativ savreme-nog društva. Postupanje sa otpadom, bez obzira na njegovu vrstu, mora biti usklađeno sa načelima zaštite životne sredine. Svakako da adekvatno upravljanje ambalažnim otpadom i njegovo smanjenje kroz ponovnu upotrebu ili reciklažu doprinosi očuvanju i zaštiti životne sredine, ali i balansu sa ekonomskim razvojem društva. Pored neophodnih teorijskih pojašnjenja i analize pojedinih zakonskih rešenja, rad se bavi analizom aktuelnog strategijskog pristupa u domenu upravljanja otpadom, kao i analizom rada ovlašćenih operatera i faktičkog stanja po tom pitanju u Republici Srbiji u domenu recikliranja ambalažnog otpada.

Ključne reči : ambalažni otpad, recikliranje, Strategije upravljanja otpadom za period 2010-2019, Republika Srbija, operateri upravljanja amba-lažnim otpadom

Uvod

Problem odlaganja i tretmana otpada postoji još od srednjeg veka. U XX veku taj problem je konačno definisan, te su pokrenute brojne inicijative u cilju upoznavanja sa konkretnom problematikom i rešavanja novouočenih, konkretnih problema.

U prvim etapama reagovanja na neadekvatno postupanje sa otpadom, a naročito sa opasnim otpadom, u okviru oblasti zaštite životne sredine, posebno izdvojen problem odnosio se na generisanje, neadekvatno usmeravanje i finalno odlaganje otpada, čime je došlo do značajnog narušavanja prirodne ravnoteže i ugrožavanja zdravlja ljudi i drugih živih organizama.1 Pri tome životna sredina se može odrediti kao sinteza prirodnih i veštačko stvorenih odnosa koji u sklopu biosfere (ekosfere) omogućavaju opstanak postojećih živih organizama.2 Danas se, dakle, sa otpadom postupa po načelima zaštite životne sredine,3 što objedinjuje skupljanje otpada, njegovo skladištenje na za to predviđenim mestima, obrađivanje otpada radi korišćenja u materijalne i energetske svrhe radi smanjivanja količine otpada i delimičnog ili potpunog uklanjanja njegovih štetnih i/ili opasnih svojstava te konačno odlaganja preostalog otpada.4

Koncept adekvatnog upravljanja otpadom uopšte, pa i ambalažnim otpadom, kao posebnom kategorijom otpada, neraskidivo je povezan sa konceptom čistije proizvodnje, koji se, kao sastavni element savremenog poimanja održivog razvoja, kontinuirano razvija u današnjem društvu. Naime, prema mišljenju pojedinih autora, koncept čistije proizvodnje se „zasniva na novim metodama koje treba da su čistije, koje koriste mnogo manje energije i ne proizvode štetne nus-proizvode“.5 Dakle, čistija proizvodnja je preventivni pristup.

Autori dalje navode da je „glavni cilj čistije proizvodnje da se fokusira na prevenciju ili smanjenje nastanka otpada i neefikasne upotrebe energije i resursa, a ceo koncept se može postaviti kao: smanjenje količine proizvedenog otpada, ili izbegavanje proizvodnje istog; efikasnija upotreba energije i resursa; proizvodnja ekološki prihvatljivih proizvoda i pružanja usluga; postizanje manje količine proizvedenog otpada, nižih cena i većeg profita“.6 Međutim, jasno je da sa porastom potrošnje raste i količina ambalažnog otpada. Ono što je poslednjih decenija veliki izazov za savremeno društvo, jeste kako uklopiti i izbalansirati ekonomske i ekološke interese, i pronaći najprihvatljiviji način za rešenje problema pravilnog upravljanja, između ostalih vrsta, i ambalažnim otpadom. Reciklaža ambalažnog otpada predstavlja jedan od načina za rešavanje problema otpada nakon upotre-be.7 Ovo važno pitanje potvrđuje se činjenicom da ambalaža „svojom funkcijom daje odgovarajuća obeležja svakom proizvodu. Međutim, ambalaža gubi svoju svrhu i prestaje biti potrebna često i pre nego se potroši proizvod“.8

Kako Stipanelov Vrandečić navodi, najvažnije funkcije ambalaže su svakako: zaštitna funkcija (čuva kvalitet proizvoda), skladišno-transportna funkcija (osigurava lakšu manipulaciju proizvodom prilikom skladištenja i u transportu), prodajna funkcija (izgled i dizajnersko rešenje ambalaže često su veoma značajni pri odabiru proizvoda od strane kupca), upotrebna funkcija (ambalaža treba da omogući što lakšu upotrebu proizvoda), ekološka funkcija (osigurava da se ambalaža nakon upotrebe proizvoda tretira na način koji će biti najprihvatljiviji za životnu sredinu), informativna funkcija (pruža potrošaču odgovarajuće informacije).9

Svakako, sa povećanjem ekonomske dobiti, ekološke svesti i razvojem novih tehnologija došlo se do značajnog povećanja stope iskorišćenja i reci-klaže ambalažnog otpada.10

Rečju, pravilno upravljanje (ambalažnim) otpadom i njegovo smanjenje kroz ponovnu upotrebu ili reciklažu doprinosi očuvanju i zaštiti životne sredine, uštedi prirodnih resursa i ekonomskom razvoju što predstavlja osnovu održivog razvoja.11 Kako se u stavovima Fonda za zaštitu životne sredine Bosne i Hercegovine navodi, „upravljanje (ambalažnim) otpadom jedno je od prioritetnih pitanja u vezi sa životnom sredinom na raznim institucionalnim nivoima, a predstavlja niz mera kojim se postiže: 1.) smanjenje količine ambalažnog otpada, štetnih materijala sadržanih u ambalaži i ambalažnom otpadu; 2.) smanjenje štetnosti za životnu sredinu odvojenim sakupljanjem i obrađivanjem ambalažnog otpada. Prevencija stvaranja otpada verovatno je najvažnija karika u pravilnom upravljanju otpadom, a razvijanjem svesti potrošača i promenama potrošačkih navika možemo smanjiti količinu nastalog ambalažnog i drugog otpada“.12

Shodno članu 5 (tač. 8) Zakona o ambalaži i ambalažnom otpadu,13 određen je pojam upravljanja ambalažnim otpadom, koji označava planiranje i organizovanje aktivnosti vezanih za sakupljanje, transport, skladištenje, tretman i odlaganje amba-lažnog otpada, uključujući nadzor nad tim aktivnostima i brigu o postrojenjima za upravljanje otpadom posle zatvaranja. Prema Biočanin i Amidžić, „upravljanje otpadom zavisi od od više faktora, a pre svega od njegovih osobina i na osnovu toga može se predvideti rešenje minimiziranja, sakupljanja, reciklaže, transporta i odlaganja.”14

Upravljanje otpadom se, u skladu sa odredbama člana 6 Zakona o upravljanju otpadom, zasniva na sledećim načelima: 1) načelu izbora najoptimalnije opcije za životnu sredinu, 2) načelu blizine i regionalnog pristupa upravljanju otpadom, 3) načelu hijerarhije upravljanja otpadom, 4) načelu odgovornosti i 5) načelu „zagađivač plaća“.

Otpadom se smatra „svaka materija ili predmet sadržan u listi kategorija otpada (Q lista) koji vlasnik odbacuje, namerava ili mora da odbaci, u skladu sa zakonom”, dok se pod ambalažnim otpadom smatra „svaka ambalaža ili ambalažni materijal koji ne može da se iskoristi u prvobitne svrhe, izuzev ostataka nastalih u procesu proizvodnje.”15

U nastavku rada, biće bliže predstavljene odredbe aktuelne Strategije upravljanja otpadom za period 2010-2019. godine, a potom će se pristupiti analizi rada ovlašćenih operatera u domenu recikliranja ambalažnog otpada.

Odredbe Strategije upravljanja otpadom za period 2010-2019. godine

Strategija upravljanja otpadom za period 2010-2019. godine (u daljem tekstu: Strategija)16 je osnovni dokument koji obezbeđuje uslove za racionalno i održivo upravljanje otpadom na nivou Republike Srbije. Strategija, između ostalog, razmatra potrebe za institucionalnim jačanjem, razvojem zakonodavstva, sprovođenjem propisa na svim nivoima, edukacijom i razvijanjem javne svesti u domenu upravljanja otpadom.

Strategija pod ambalažnim otpadom podrazumeva svaku ambalažu ili ambalažni materijal koji ne može da se iskoristi u prvobitne svrhe, izuzev ostataka nastalih u procesu proizvodnje. Strategijskim dokumentom u ovom domenu se propisuju smernice i mere za smanjenje pritiska na životnu sredinu usled nastajanja i upravljanja otpadom.17

Otpad se prema tekstu Strategije određuje kao svaka materija ili predmet koji vlasnik odbacuje, namerava ili mora da odbaci. Vrste otpada su: komunalni otpad (otpad iz domaćinstva), komercijalni otpad i industrijski otpad.18

U zavisnosti od opasnih karakteristika koje utiču na zdravlje ljudi i životnu sredinu, Strategija klasifikuje otpad na: neopasan, inertan i opasan.19 Otpad se, prema Katalogu otpada, razvrstava u dvadeset grupa u zavisnosti od mesta nastanka i porekla.

Tabela 1. Katalog otpada

Indeksni broj

Mesto i poreklo nastanka otpada

01

Otpadi koji nastaju od istraživanja, iskopavanja iz rudnika ili kamenoloma, i fizičkog I hemijskog tretmana minerala

02

Otpadi iz poljoprivrede, hortikulture, akvakulture, šumarstva, lova i ribolova, pripreme I prerade hrane

03

Otpadi od prerade drveta i proizvodnje papira, kartona, pulpe, panela i nameštaja

04

Otpadi iz kožne, krznarske i tekstilne industrije

05

Otpadi od rafinisanja nafte, prečišćavanja prirodnog gasa i pirolitičkog tretmana uglja

06

Otpadi od neorganskih hemijskih procesa

07

Otpadi od organskih hemijskih procesa

08

Otpadi od proizvodnje, formulacije, snabdevanja i upotrebe premaza (boje, lakovi i staklene glazure), lepkovi, zaptivači i štamparska mastila

09

Otpadi iz fotografske industrije

10

Otpadi iz termičkih procesa

11

Otpadi od hemijskog tretmana površine i zaštite metala i drugih materijala, hidrometalurgije obojenih metala

12

Otpadi od oblikovanja i fizičke i mehaničke površinske obrade metala i plastike

13

Otpadna ulja i otpadi tečnih goriva (osim jestivih ulja i onih u grupama 05, 12 i 19)

14

Otpadi od organskih rastvarača, sredstava za hlađenje i potisnih gasova (osim 07 i 08)

15

Otpadi od ambalaže; apsorbenti, krpe za brisanje, materijali za filtriranje i zaštitne tkanine, ako nije drugačije specificirano

16

Otpadi koji nisu drugačije specificirani u katalogu

17

Građevinski otpad i otpad od rušenja (uključujući i iskopanu zemlju sa kontaminiranih lokacija)

18

Otpadi iz objekata u kojima se obavlja zdravstvena zaštita ljudi i životinja i/ili s tim povezanog istraživanja (isključujući otpad iz kuhinja i restorana koji ne dolazi od neposredne zdravstvene zaštite)

19

Otpadi iz postrojenja za obradu otpada, pogona za tretman otpadnih voda van lokacije nastajanja i pripremu vode za ljudsku potrošnju i korišćenje u industriji

20

Komunalni otpadi (kućni otpad i slični komercijalni i industrijski otpadi), uključujući odvojeno sakupljene frakcije

Izvor: Strategija upravljanja otpadom za period 2010-2019. godine, Sl. glasnik RS , br. 29/10, str. 7-8.

Pored određivanja relevantnih pojmova i predmetnih klasifikacija, Strategija se bavi i zakonodavnim i institucionalnim okvirom za upravljanje otpadom.

U delu koji se bavi kratkim pregledom i analizom postojećeg stanja u upravljanju otpadom, Strategija bliže određuje ambalažni otpad.20 U tom kontekstu se navodi sledeće.

Ambalažni otpad jeste svaka ambalaža ili ambalažni materijal koji ne može da se iskoristi u prvobitne svrhe, izuzev ostataka nastalih u procesu proizvodnje. Ambalažni otpad je prema Katalogu otpada definisan pod indeksnim brojem 15 00 00. Ambalaža je proizvod napravljen od materijala različitih svojstava, koji služi za smeštaj, čuvanje, rukovanje, isporuku, predstavljanje robe i zaštitu njene sadržine, a uključuje i predmete koji se koriste kao pomoćna sredstva za pakovanje, umotavanje, vezivanje, nepropusno zatvaranje, pripremu za otpremu i označavanje robe.

Ambalaža može biti: 1.) primarna ambalaža kao najmanja ambalažna jedinica u kojoj se proizvod prodaje konačnom kupcu; 2.) sekundarna ambalaža kao ambalažna jedinica koja sadrži više proizvoda u primarnoj ambalaži sa namenom da na prodajnom mestu omogući grupisanje određenog broja jedinica za prodaju, bez obzira da li se prodaje krajnjem korisniku ili se koristi za snabdevanje na prodajnim mestima. Ova ambalaža se može ukloniti sa proizvoda bez uticaja na njegove karakteristike; 3.) tercijarna (transportna) ambalaža namenjena za bezbedan transport i rukovanje proizvoda u primarnoj ili sekundarnoj ambalaži. Ova ambalaža ne obuhvata kontejnere za drumski, železnički, vodni ili vazdušni transport.

U delu Strategije koji se bavi aktivnostima po pojedinim tokovima otpada, ističe se da materijali koji se koriste za ambalažu moraju biti proizvedeni i dizajnirani na način da tokom njihovog životnog ciklusa ispunjavaju uslove zaštite životne sredine, bezbednosti i zdravlja ljudi, zdravstvene ispravnosti upakovanog proizvoda, kao i uslove za transport proizvoda i upravljanje otpadom. Potrebno je smanjiti nastajanje ambalažnog otpada, ostvarivanje mogućnosti ponovnog korišćenja i podsticanje reciklaže, kao i uvođenje stimulativnih mera za korisnike recikliranih ambalažnih materijala.21

Prilikom proizvodnje i stavljanja u promet ambalaže, kao i postupanja sa ambalažnim otpadom, obavezno se uzimaju u obzir nacionalni ciljevi utvrđeni planom, koji se odnose na: količine ambalažnog otpada koji je neophodno ponovno iskoristiti, količine sirovina u ambalažnom otpadu koje je neophodno reciklirati, a u okvirima količine prerađenog ambalažnog otpada i količine pojedinih materijala u ukupnoj masi reciklabilnih materijala u ambalažnom otpadu koje je neophodno reciklirati. U skladu sa Zakonom o ambalaži i am-balažnom otpadu, Strategija ističe neophodnost donošenja Plana smanjenja ambalažnog otpada kojim se utvrđuju ciljevi sakupljanja i tretmana ambalaž-nog otpada kao gorišnji nacionalni ciljevi za period od pet godina.

Analiza rada ovlašćenih operatera u domenu recikliranja ambalažnog otpada

Upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom ima vrlo izražen ekološki, društveni, socijalni i ekonomski značaj. Međutim, kakva je faktička situacija u domenu recikliranja ambalažnog otpada, i kakvi su kvantitativni pokazatelji uspešnosti ovog procesa po vrstama ambalaže i operaterima u Republici Srbiji, za period 2014-2017. godina, biće predstavljeno u narednim tabelama.

Tabela 2. Količine recikliranog ambalažnog otpada po vrstama za period 2014-2017. g.

Vrste ambalažnog otpada

Ukupno - 2017 g.

Ukupno - 2016 g.

Ukupno - 2015 g.

Ukupno - 2014 g.

Količina (t)

Količina (t)

Količina (t)

Količina (t)

Plastika

25.577,9

18.189,9

15.211,6

15.022,2

Staklo

17.874,5

15.359,4

12.188,9

8.947,2

Metal

6.515,4

5.474,6

5.260,7

4.784,8

Papir i karton

103.900,3

93.199,0

80.217,3

63.734,6

Drvo

17.966,3

14.571,3

15.328,7

6.993,7

Ostalo

12,5

/

/

14,1

UKUPNO (t)

171.846,8

146.794,2

128.207,2

99.496,7

Izvor: Agencija za zaštitu životne sredine (2018), str. 2222; Agencija za zaštitu životne sredine (2017), str. 2323; Agencija za zaštitu životne sredine (2016), str. 2224; Agencija za zaštitu životne sredine (2015), str. 2225.

  • 22    Agencija za zaštitu životne sredine (2018). Izveštaj o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom u 2017. godini (priredili: N. Radovanović i N. Redžić), Beograd, Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine.

  • 23    Agencija za zaštitu životne sredine (2017). Izveštaj o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom u 2016. godini (priredili: N. Radovanović i N. Redžić), Beograd, Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine.

  • 24    Agencija za zaštitu životne sredine (2016). Izveštaj o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom u 2015. godini (priredili: N. Redžić i N. Misajlovski), Beograd, Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine.

  • 25    Agencija za zaštitu životne sredine (2015). Izveštaj o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom u 2014. godini (priredili: N. Redžić i I. Marković), Beograd, Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine.

Iz prikazanih podataka se vidi da je najveća količina recikliranog amba-lažnog otpada u 2017. godini (171.846,8 t).

Imajući u vidu da dozvolu za upravljanje ambalažnim otpadom ima svega 6 operatera, u naredne četiri tabele prikazaće se količina recikliranog am-balažnog otpada po vrstama i operaterima pojedinačno.

Tabela 3. Količina recikliranog ambalažnog otpada po vrstama i operaterima pojedinačno, za 2017. godinu

Vrsta ambalaže

SEKOPAK

EKOSTAR PAK

DELTA-PAK

CENEKS

TEHNO

EKO PAK

EKOPAK SISTEM

Količina (t)

Količina (t)

Količina (t)

Količina (t)

Količina (t)

Količina (t)

Plastika

9720,8

9535,0

1273,1

2640,9

851,5

1556,6

Staklo

9504,0

6140,0

150,1

805,6

752,9

522,0

Metal

2169,8

3151,0

349,9

556,4

189,5

98,8

Papir i karton

43655,2

37123,0

3586,3

5083,4

7347,1

7105,3

Drvo

3989,3

7842,0

1632,2

1240,4

2483,4

779,0

Ostalo

/

/

/

12,5

/

/

Ukupno

69.039,1

63.791,0

6.991,6

10.339,1

11.624,3

10.061,6

Izvor: Agencija za zaštitu životne sredine (2018), str. 22.

Iz prikazanih podataka se vidi da je u 2017. godini SEKOPAK ostvario najveću količinu recikliranog ambalažnog otpada po vrstama na tržištu Republike Srbije.

Tabela 4. Količina recikliranog ambalažnog otpada po vrstama i operaterima pojedinačno, za 2016. godinu

Vrsta ambalaže

SEKOPAK

EKOSTAR PAK

DELTA-PAK

CENEKS

TEHNO

EKO PAK

EKOPAK SISTEM

Količina (t)

Količina (t)

Količina (t)

Količina (t)

Količina (t)

Količina (t)

Plastika

7934,7

6412,9

806,8

1158,0

1112,5

765,0

Staklo

8170,5

5551,2

112,5

210,0

601,2

714,0

Metal

2557,6

2082,7

160,0

367,6

186,7

120,0

Papir i karton

33810,1

40025,5

2846,8

3135,1

6147,0

7234,5

Drvo

3593,0

5440,9

1542,0

429,0

3047,9

518,5

Ostalo

/

/

/

/

/

/

Ukupno

56.065,9

59.513,2

5.468,1

5.299,7

11.095,3

9.352,0

Izvor: Agencija za zaštitu životne sredine (2017), str. 23.

Iz prikazanih podataka se vidi da je u 2016. godini EKOSTAR PAK ostvario najveću količinu recikliranog ambalažnog otpada po vrstama na tržištu Republike Srbije.

Tabela 5. Količina recikliranog ambalažnog otpada po vrstama i operaterima pojedinačno, za 2015. godinu

Vrsta ambalaže

SEKOPAK

EKOSTAR PAK

DELTA-PAK

CENEKS

TEHNO

EKO PAK

EKOPAK SISTEM

Količina (t)

Količina (t)

Količina (t)

Količina (t)

Količina (t)

Količina (t)

Plastika

5722,29

6375,47

711,98

829,10

1173,62

401,14

Staklo

5973,59

4878,22

134,34

258,27

551,68

392,82

Metal

1351,20

3303,35

180,0

203,15

172,96

50,0

Papir i karton

30400,37

33541,54

2333,40

3948,85

5820,07

4173,11

Drvo

3837,76

7105,16

1451,24

278,61

2318,13

337,82

Ostalo

/

/

/

/

/

/

Ukupno

47.285,2

55.203,7

4.811,0

5.516,0

10.036,5

5.354,9

Izvor: Agencija za zaštitu životne sredine (2016), str. 22.

Iz prikazanih podataka se vidi da je u 2015. godini EKOSTAR PAK ostvario najveću količinu recikliranog ambalažnog otpada po vrstama na tržištu Republike Srbije.

Tabela 6. Količina recikliranog ambalažnog otpada po vrstama i operaterima pojedinačno, za 2014. godinu

Vrsta ambalaže

SEKOPAK

EKOSTAR PAK

DELTA-PAK

CENEKS

TEHNO

EKO PAK

EKOPAK SISTEM

Količina (t)

Količina (t)

Količina (t)

Količina (t)

Količina (t)

Količina (t)

Plastika

7517,2

5870,1

457,5

213,2

794,2

170

Staklo

4589

3296,4

129,1

284,9

384,2

263,7

Metal

1535,1

2795,8

167,7

132,9

127,4

25,9

Papir i karton

21108,2

32205,1

1788,3

1470,6

4384

2778,4

Drvo

1469,5

2608,4

1162,6

161,2

1412,1

180

Ostalo

/

/

/

14,1

/

/

Ukupno

36.219,0

46.775,8

3.705,2

2.276,8

7.101,9

3.418,0

Izvor: Agencija za zaštitu životne sredine (2015), str. 22.

Iz prikazanih podataka se vidi da je u 2014. godini EKOSTAR PAK ostvario najveću količinu recikliranog ambalažnog otpada po vrstama na tržištu Republike Srbije.

Zaključak

Danas ambalažni materijali, naročito plastika, predstavljaju ozbiljan problem za životnu sredinu, a u isto vreme pravilno upravljanje ambalažnim otpadom, naročito u domenima ponovnog iskorišćavanja i recikliranja, daju značajan doprinos ekonomskom razvoju savremenog društva.

Kako Nikolićeva ističe, reciklaža doprinosi koheziji ekonomskog razvoja i odgovornosti prema životnoj sredini zajedno, a u cilju efektivnog društvenog razvoja, na brojne načine. Neki od njih su da: smanjuje negativne uticaje ekstrakcije sirovina na životnu sredinu, pomaže očuvanje sirovinskih resursa na Zemlji, doprinosi smanjenju zagađenja, stvara nova radna mesta, pospešu-je privredni rast, i dr.26

Analizirajući podatke o količinama recikliranog ambalažnog otpada po vrstama, za period 2014-2017. godina, uviđa se kontinuiran napredak u procesu upravljanja ambalažnim otpadom, u domenu recikliranja ambalažnog otpada.

Iako je na osnovu podataka Agencije za zaštitu životne sredine u izvešta-jima o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom za period 2014-2017. godina, izveden zaključak o kontinuiranom ispunjenju opštih nacionalnih ciljeva za Republiku Srbiju, ne može se zanemariti potreba za daljim radom na podizanju nivoa svesti stanovništva i kapaciteta pravnih lica, te još intenzivnijem uključivanju javno komunalnih preduzeća u implementaciju sistema upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom, ali i daljim jačanjem inspekcijskog nadzora preduzeća.

Jelena Matijasevic Obradovic, LLD

Associate professor, The Faculty of Law for Commerce and Judiciary in Novi Sad, The

University of Business Academy in Novi Sad

Goran Milojevic

A doctoral candidate, A teaching assistant at the Faculty of Law for Commerce and

Judiciary in Novi Sad, The University of Business Academy in Novi Sad

WASTE MANAGEMENT – THE ACTUAL STRATEGIC APPROACH AND ANALYSIS OF THE WORK OF AUTHORIZED OPERATORS IN THE DOMAIN OF RECYCLING OF PACKAGING WASTE

Список литературы Upravljanje otpadom - aktuelni strategijski pristup i analiza rada ovlašćenih operatera u domenu recikliranja ambalažnog otpada

  • Agencija za zaštitu životne sredine (2018). Izveštaj o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom u 2017. godini, (priredili: N. Radovanović i N. Redžić), Beograd, Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine
  • Agencija za zaštitu životne sredine (2017). Izveštaj o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom u 2016. godini, (priredili: N. Radovanović i N. Redžić), Beograd, Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine
  • Agencija za zaštitu životne sredine (2016). Izveštaj o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom u 2015. godini (priredili: N. Redžić i N. Misajlovski), Beograd, Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine
  • Agencija za zaštitu životne sredine (2015). Izveštaj o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom u 2014. godini (priredili: N. Redžić i I. Marković), Beograd, Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine
  • Biočanin, R., Amidžić, B. (2005). Upravljanje čvrstim otpadom u okviru zaštite životne sredine, u Festival kvaliteta 2005, Asocijacija za kvalitet i standardizaciju Srbije, Beograd, str. 56-68
  • Čok, V., (1990). Međunarodno-pravna zaštita životne sredine, Bezbednost i društvena samozaštita (4), str. 14-24
  • Fond za zaštitu okoliša Federacije BiH, Izazovi upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom, str. 2, (2018, novembar 30). Preuzeto sa: http://fzofbih.org.ba/userfiles/file/pdf/Izazovi%20upravljanja%20ambalazom%20i%20ambalaznim%20otpadom.pdf.
  • Grum, Đ., (2013). Gospodarenje ambalažnim otpadom i zaštita okoliša, Sigurnost 55 (1), str. 37-44
  • Jovanović, S. Džunuzović, J., V., (2011). Održivi razvoj i polimerni materijali, Reciklaža i održivi razvoj 4(1), str. 1-13
  • Jovanović, M., (2016). Zaštita životne sredine u prehrambenoj industriji sa posebnim osvrtom na zaštitu voda, Pravo – teorija i praksa 33 (4-6), str. 32-47
  • Lambaša Belak, Ž., Radić, T., (2006). Gospodarenje ambalažnim otpadom, u Ivo Čala (urednik) Održavanje 2006, Rovinj, Hrvatsko društvo održavatelja, str. 239-246
  • Nešić, B., (2010). Upravljanje komunalnim otpadom i potencijali za reciklažu južne i jugoistočne Srbije, Niš, Centar za razvoj građanskog društva
  • Nikolić, M., (2016). Uporedna analiza izabranih pokretača integrisanog sistema upravljanja otpadom na bazi pokazatelja u opštinama u Srbiji, doktorska disertacija, Beograd, Fakultet za ekologiju i zaštitu životne sredine.
  • Panić, M., Jojić-Glavonjić, T., (2009). Organizacija sistema upravljanja opasnim otpadom u Republici Srbiji i odabranim evropskim dpžavama, Zbornik radova Geografskog fakulteta Univerziteta u Beogradu 57, str. 243-258
  • Stipanelov Vrandečić, N., (2010). Ambalaža, Split, Kemijsko-tehnološki fakultet.
  • Strategija upravljanja otpadom za period 2010-2019. godine, Sl. glasnik RS, br. 29/10.
  • Trumić, Ž. M., Trumić, S. M., (2011). Uloga pripreme u reciklaži otpada i održivom razvoju Srbije, str. 4, (2018, novembar 30). Preuzeto sa: http://www.fmz.edu.rs/pages/05_arhiva/download/2011/trumic_trumic.pdf.
  • Trumić, Ž. M., Trumić, S. M., Bogdanović, G., (2012). Postupci reciklaže plastičnog otpada sa posebnim osvrtom na mehanički tretman, Reciklaža i održivi razvoj 5 (1), str. 39-52
  • Vučković, B., (2014). Zaštita životne sredine – krivičnopravni aspekt, Pravo – teorija i praksa 31 (7-9), str. 59-70
  • Zakon o ambalaži i ambalažnom otpadu, Sl. glasnik RS, br. 36/09
  • Zakon o upravljanju otpadom, Sl. glasnik RS, br. 36/09, 88/10 i 14/16
Еще
Статья научная