Izuzeci u kartelnom pravu EU

Автор: Varga Siniša

Журнал: Pravo - teorija i praksa @pravni-fakultet

Рубрика: Review paper

Статья в выпуске: 11-12 vol.24, 2007 года.

Бесплатный доступ

Короткий адрес: https://sciup.org/170203749

IDR: 170203749

Текст статьи Izuzeci u kartelnom pravu EU

Ako sporazumi izme|u preduze}a, odluke udru`enja preduze}a ili dogovorna praksa ispunjavaju uslove propisane tre}im stavom ~l. 81. Ugovora o osnivanju EZ oni su izuzeti od zabrane i proizvode puno pravno dejstvo uprkos ograni~enji-ma konkurencije koje prouzrokuju. Izuze}e se, dakle, smatra opravdanim samo ukoliko se nu`ni negativni efekti sporazumevanja mogu kompenzovati prednostima koje konkretni sporazum ima po privredu EU i zajedni~ko tr`i{te. Drugim re-~ima, “komunitarnim pravom je institucijama Zajednice prepu{teno da u svetlu okolnosti i ~injenica procene realno dejstvo sporazuma i da prona|u, kroz analizu konkretnih slu~ajeva, kompromis izme|u stepena neophodne konkurencije i korisne kooperacije me|u preduze}ima”.1 Tako Komisija upore|uje postoje}u situaciju sa situacijom koja bi nastala realizacijom restriktivnog sporazuma, pri ~emu ima du`nost da “pa`ljivo i celovito ispita sve relevantne aspekte konkretnog slu-~aja”.2 Dejstvo sporazuma je povoljno ukoliko je pozitivan efekat po tr`i{te, privredu i potro{a~e objektivno mogu}, odnosno ukoliko su ispunjena dva pozitivna i dva negativna uslova propisana ~l. 81. st. 3. Ugovora o osnivanju EZ. Propisani uslovi se ~esto delimi~no preklapaju, podudraju.

Analiza uslova za izuze}e

Prvi uslov se ti~e zahteva da sporazum mora doprineti pobolj{anju proizvodnje ili distribucije roba ili unapre|enju tehni~kog ili ekonomskog progresa. Ovo je najva`niji uslov. U vezi sa ovim uslovom postavlja se slede}e pitanje: Da li sporazum daje koristi koje u njegovom odsustvu ne bi bile dostupne? Odnosno, da li bi pobolj{anje moglo da se realizuje i bez ograni~enja konkurencije koja proizila-zi iz sporazuma u pitanju? Uslov je o~igledno komparativne prirode. Upore|uju se posledice ograni~enja konkurencije sa koristima koje iz sporazuma proizilaze. Ukoliko se koristi koje se mogu ogledati u: smanjenju tro{kova, olak{anju ulaska za novo tr`i{te, pobolj{anju distributivnih sistema, dostupnosti {ireg asortimana proizvoda i sl. zna~ajnije po ostvarenje primarnih ciljeva Zajednice od {tete koja se ~ini ograni~enjem konkurencije, ovaj uslov je ispunjen. Kao primer navodi se slu~aj Re Vacuum Interrupters kada su AEI and R.P. , oboje proizvo|a~i elektri~-nih instalacija i opreme u Velikoj Britaniji u{li u joint venture i osnovali novo preduze}e Vacuum Interrupters Ltd (VIL) kako bi proizveli vakuumske prekida~e

* Privredna Akademija u Novom Sadu.

(vrstu automatskih prekida~a). Ugovara~i su se sporazumeli da se ne}e takmi~iti sa VIL i da }e sve vakuum prekida~e kupovati od VIL . Po{to su AEI and R.P. bili potencijalni konkurenti na jedinstvenom tr`i{tu vakuumskih prekida~a njihov sporazum o zajedni~kom ulaganju je nosio opasnost da me|u sobom ugovorne strane isklju~e konkurenciju. S druge strane, sporazum je olak{avao razvoj, proizvodnju i prodaju proizvoda na bazi podele rizika i koristi za potro{a~e. Komisija je odobrila izuze}e (1977 1 CMLR D 67). Primer sporazuma kojim se pobolj{ava distribucija mo`e biti na|en u slu~aju C 234/89 Delimitis v. Henninger Brau 1991 ECR I 935. Unapre|enje tehni~kog ili ekonomskog progresa je najpre vidljivo u brojnim slu~ajevima R&D ( research and development ) sporazumima.

Drugi uslov se ti~e toga da se potro{a~ima mora omogu}iti pravi~no u~e{}e u rezultiraju}im pogodnostima. Napomenuli bismo da se u kartelnom pravu EU pojam potro{a~ {ire tuma~i i da se pod potro{a~em ne podrazumeva samo krajnji korisnik ( ultimate user ) ve} svako lice koje se u proizvodno-tr`i{nom lancu pojavljuje u svojstvu kupca robe ili usluge koje su bitno povezane sa predmetom restriktivnog sporazuma. Tako je Komisija odobrila izuze}e u slu~aju ACEC / Barliet 1968 CMLR D 35 u kome su dva preduze}a zaklju~ila sporazum o razvoju i prodaji autobusa sa novim tipom sistema elektri~ne transmisije {to je prvenstveno predstavljalo korist za kompanije - autobuske operatere (a ne putnike kao krajnje korisnike usluga autobuskog prevoza). U svakom slu~aju, ukoliko potro{a~i i pored ograni-~enja konkurencije u`ivaju korist u vidu ni`ih cena ili povoljnijih uslova kupovine, kvalitetnijem servisu, popravkama i garancijama, onda je ovaj uslov ispunjen.

Tre}i uslov je negativne prirode. Zahteva se da se i pored prednosti, restriktivnim sporazumima preduze}ima ne name}u ograni~enja koja u konkretnom slu~aju nisu neophodna. Komisija je radi utvr|ivanja ispunjenosti ovog uslova ovla{}ena (i du`na) da kroz detaljnu analizu ugovornih odredaba kojima se naru{ava konkurencija razdvoji one klauzule koje sadr`e ograni~enja konkurencije koja nisu neophodna od onih restrikcija bez kojih konkretni sporazum ne bi mogao da proizvede pozitivno dejstvo, pa samim tim ni da doprinese privrednom napretku. Osnovno pitanje je da li se povoljnost mo`e posti}i i bla`im naru{avanjem konkurencije? Povezanost ovog i prvog uslova je o~igledna. Primeri iz sudske prakse pokazuju koliki se zna~aj pridaje ovom uslovu. U slu~aju T 66/89 UK Publishers Association v. Commission 1992 ECR II – 1995 je re~eno da ograni~enja konkurencije koja bi se pojavila na tr-`i{tima svih zemalja ~lanica ne mogu biti izuzeta zbog koristi koje bi se pojavile na tr`i{tu jedne od njih. Sli~no je bilo i u slu~aju NBA (Net Book Agreements ) gde je Prvostepeni sud smatrao da sistem fiksiranja cena koji ograni~ava konkurenciju unutar zajedni~kog tr`i{ta ne mo`e biti kvalifikovan za izuze}e zbog toga {to se proizvod koristi samo za nacionalno tr`i{te. Zna~ajan primer je i ve} pominjani slu~aj Consten und Grundig u kome je ustanovljeno da ograni~enje konkurencije registrovanjem robne marke GINT u Francuskoj nije bilo neophodno za realizaciju ugovora, pa je taj deo sporazuma poni{ten. Zaklju~ak je da se izuze}e mo`e odnositi samo na ono ogra-ni~enje koje je apsolutno neophodno da bi se dostigao legitiman cilj.

Izuze}e je mogu}e tek ako su kumulativno ispunjena sva ~etiri uslova. Dovoljno je da jedan od ~etiri uslova ne bude ispunjen pa da se restriktivna poslovna praksa ne mo`e izuzeti ( joined cases C 43 & 63/82 VRVB v. Commission 1984 ECR 19, §61; C 137/95 P, SPO an others v. Commission ; T 17/93 Matra Hachet-te v. Commission 1994 ECR II – 595; §104 i T 29/92 SPO and Others v. Commission 1995 ECR II – 289, §267 i §286).

Izuzeci mogu biti pojedina~ni i grupni (tzv. blok) izuzeci.

Pojedina~ni izuzeci

Pojedina~ni izuzeci su izuzeci konkretnih sporazuma koji nisu obuhva}eni blok izuzecima. Pojedina~no izuze}e se do 01. maja 2004. godine zahtevalo od Komisije u postupku notifikacije na osnovu Pravila br. 17 ( Council Regulation No 17 First regulation Implementing Articles 85 and 86 of the Treaty OJ P 013, 21/02/1962 p. 0204-0211).3

Preduze}a nisu bila obavezna da notifikuju Komisiji svoj sporazum, odnosno notifikacija je bila dobrovoljna.4 Me|utim, bez prijave sporazuma se po prirodi stvari nije moglo pribaviti izuze}e. Osim toga, notifikacija je preduze}ima pru`a-la i dodatna preimu}stva. Tako od momenta dostavljanja obave{tenja o sporazumu, Komisija nije imala pravo izricanja kazne dok se o dopu{tenosti tog sporazuma kona~no ne izjasni putem formalne odluke izuzev ako u me|uvremenu aktivnosti preduze}a nisu ostale u okvirima opisanim u notifikaciji. Prema tome, noti-fikacija je postala objektivno nu`na i vr{ila se podno{enjem Komisiji od strane preduze}a posebno propisanog obrasca A/B5 kojem su se prilagali svi neophodni dokumenti uklju~uju}i i sporazum u pitanju. Ovaj proceduralni uslov se morao striktno po{tovati jer se smatrao da “samo dostavljanje sporazuma Komisiji na uvid ne predstavlja notifikaciju”.6 Notifikacijom su preduze}a pre svega zahteva- la utvr|enje da se ~lan 81. ne odnosi na notifikovan sporazum, a eventualno, ukoliko konkretan sporazum ipak potpada pod ~l. 81. dono{enje odluke o izuze}u na osnovu tre}eg stava pomenutog ~lana. U pogledu notifikovanog sporazuma Komisija se mogla izjasniti pozitivno ili negativno. Ako se izja{njavala pozitivno Komisija je alternativno mogla odlu~iti da nakon {to je utvrdila da sporazum ne potpada pod ~l. 81. st. 1. izda negativno uverenje (negative clearance) ili pak da do-deli izuze}e. U suprotnom Komisija je donosila odluku o odbijanju izuzimanja, zabrani sporazuma i izricanju kazne. Protiv odluke Komisije mogla se Prvostepenom sudu podneti tu`ba. Osim pomenutih odluka Komisija je izdavala i tzv. pismo podr{ke (comfort letter – prevodi se i kao pismo o prilago|avanju) kojim je oba-ve{tavala preduze}a da je nakon preliminarne kontrole ustanovila da sporazum nije zabranjen i da }e okon~ati postupak izdavanjem negativnog odobrenja ili odluke o izuzimanju. Comfort letter nikad nisu stekla svojstvo odluke, pa stoga pod-no{enje `albe nije bilo dozvoljeno. Po na{em mi{ljenju, Komisija nije morala postupiti u skladu sa sadr`ajem pisma podr{ke. Ukoliko bi se u nastavku postupka ispitivanja notifikovanog sporazuma pokazalo da su ispunjeni uslovi za njegovu zabranu, Komisija je mogla odbiti zahtev za izuze}em i doneti odluku o izricanju kazne preduze}ima. Komisija se u velikoj meri koristila pismima podr{ke po{to je bukvalno bila pretrpana zahtevima za izuze}e tako da je broj pisama podr{ke uo~-ljivo prema{ivao broj odluka na godi{njem nivou, {to pokazuje slede}a statistika:7

Postupci okon~ani tokom 1998. godine

formalnim odlukama

u neformalnoj proceduri

Povreda čl. 82. i izricanje kazne

1

Comfort letter 81 (1)

77

Izuzimanje

0

Comfort letter 81 (3)

75

Odbijanje žalbe

24

Odbijanje žalbe

100

Non-opposition

7

Administrative closure

278

Povreda čl. 65. ECSC

1

Discomfort letter

9

Odluka na osnovu čl. 86. Ugovora

9

TOTAL

42

TOTAL

539

^etvorogodi{nji pregled

Postupci okončani tokom godine

1995.

1996.

1997.

1998.

Formalnim odlukama

14

21

27

42

U neformalnoj proceduri

403

367

490

539

TOTAL

417

388

517

581

7 “Application of the competition rules in the European Union”, u okviru: “XXVIIIth Report on EC competition policy 1998 SEC(99) 743 final”, str. 363/364.

Imaju}i u vidu pro{irenje Unije 01. maja 2004. godine sa 15 na 25 dr`ava ~la-nica nije ni ~udo {to Pravilom br. 1/2003 notifikacija nije predvi|ena. Ako Komisija nije mogla iza}i na kraj sa notifikacijama u Evropskoj Uniji “petnaestorice”, to definitivno ne bi mogla posti}i u Evropskoj Uniji “dvadesetpetorice”. Ovo pogotovo ako se ima u vidu da brojni notifikovani sporazumi nisu predstavljali zna-~ajniju povredu prava konkurencije EU, ali je ipak njihovo razmatranje iziskivalo utro{ak vremena i sredstava Komisije i {to je najva`nije onemogu}avalo je optimalno posve}ivanje osoblja ~etvrtog generalnog direktorata Komisije istragama najte`ih oblika naru{avanja konkurencije na jedinstvenom evropskom tr`i{tu. Ta-ko|e je postupak notifikacije predstavljao i utro{ak za preduze}a, a da ne govorimo o pravnoj neizvesnosti koja je trajala dok se po notifikaciji ne odlu~i i imala konsekventno {tetan uticaj u ekonomskom smislu.

Re{enje je na|eno u direktnoj primeni odredbe tre}eg stava ~l. 81. Ugovora o osnivanju EZ.8 Direktna primena ove odredbe zna~i da }e oni restriktivni sporazumi koji potpadaju pod ~l. 81. (1) ali koji istovremeno ispunjavaju uslove predvi|e-ne ~l. 81. (3) biti zakoniti i proizvoditi puno pravno dejstvo, a da prethodno nije bilo nikakve administrativne intervencije. Na taj na~in }e u pogledu brojnih sprazu-ma biti postignuta puna pravna izvesnost bez sprovo|enja bilo kakvih (birokratskih) procedura. S druge strane, restriktivni sporazumi koji ne ispunjavaju uslove za izuze}e biti kao i do sada ni{tavi i to od momenta zaklju~enja (pravilo o apsolutnoj ni{tavosti kontinentalnog prava) i to bez ikakve prethodne intervencije institucija EU {to, naravno, ne spre~ava nijednu pravno zainteresovanu, a pogotovo o{te}enu stranu da pred organima zajednice ili nadle`nim dr`avnim organima dr-`ave ~lanice pokrene pravni postupak radi utvr|enja da je konkretan ugovor ni{tav.

Iz ~injenice da novo Pravilo ne propisuje postupak notifikacije proizilazi da Komisija vi{e ne donosi odluke kojima odlu~uje o pojedina~nim izuzecima {to, naravno, ne zna~i da pojedina~nih izuzetaka vi{e nema jer se svaki restriktivni sporazum koji nije obuhva}en blok izuzetkom smatra pojedina~no izuzetim ukoliko ispunjava uslove iz ~l. 81. (3). Iz ovoga, izme|u ostalog, dalje sledi da novi sistem u pri-meni prava konkurencije EU krucijalno uklju~uje preduze}a i njihove pravne savet-nike daju}i im ve}u odgovornost. Pogre{na pravna ocena da konkretan sporazum ispunjava uslove za izuze}e od zabrane mo`e preduze}a u~esnike takvog sporazuma kvalifikovati kao pasivno legitimisane u parnici radi naknade {tete po privatnopravnoj tu`bi, a da ne govorimo o mogu}em ka`njavanju od strane Komisije.

Da li izostavljanje postupka notifikacije zna~i da je primena kartelnog i anti-monopolskog prava Evropske Unije sada oslabljena? Smatramo da nije. Izosta-vljanjem postupka notifikacije Komisija je sa sebe skinula ogroman teret rada koji nije bio srazmerno pra}en rezultatima. Sada se Komisija u mnogo ve}oj meri mo`e posvetiti ozbiljnim povredama konkurencije i to kako u domenu istrage tako i u domenu zastupanja done{enih odluka u postupcima po `albi pred komuni-tarnim sudskim organima.

Grupni (blok) izuzeci

Nakon usvajanja Pravila br. 17. kojim je propisan postupak notifikacije Komisija se suo~ila sa brojnim notifikacijama sporazuma pra}enih zahtevima za po-jedina~nim izuzimanjem iz primene ~l. 81. (1) {to je u zna~ajnoj meri po~elo da optere}uje rad Komisije zbog ~ega je ve} 1965. godine, kada je Evropsku Ekonomsku Zajednicu jo{ uvek ~inilo {est izvornih dr`ava-~lanica osniva~a, Savet EU doneo prvo pravilo o blok izuzecima. Prema ~l. 83. (ex ~l. 87) ta~ka 1. Savet odlukom donetom kvalifikovanom ve}inom na predlog Komisije i po{to prethodno konsultuje Evropski Parlament, donosi odgovaraju}a pravila ili uputstva radi ostvarivanja na~ela navedenih ~lanovima 81. i 82., dok su prema ta~ki 2. b) istog ~lana pomenuta pravila ili uputstva pre svega namenjena utvr|ivanju pojedinosti primene ~l. 81. (3) uz vo|enje ra~una o potrebi efikasnog nadzora, s jedne strane, i uz {to jednosatvniji administrativni postupak s druge strane. Koriste}i se navedenim ovla{}enjem Savet je 2. marta 1965. godine doneo Pravilo No 19/65 o prime-ni ~l. 81. (ex ~l. 85) (3) ugovora na odre|ene kategorije ugovora i dogovorne prak-se9 kojim je Komisija ovla{}ena da putem grupnih izuzetaka suspenduje primenu ~l. 81. (1) u odnosu na bilateralne sporazume o ekskluzivnoj distribuciji. Komisija je svoje ovla{}enje iskoristila donose}i Pravilo br. 67/67 kojim je izuzela razli-~ite oblike sporazuma o ekskluzivnoj distribuciji kao {to su sporazumi o ekskluzivnom snabdevanju, ekskluzivnoj kupovini i recipro~nom ekskluzivnom snabde-vanju i kupovini. S obzirom da je Pravilnikom Saveta 19/65 bilo predvi|eno da Komisija donosi oro~ena pravila (~l. 2. ta~ka 1) to je nakon isteka va`nosti Pravila 67/67 Komisija donosila nova pravila da bi danas u toj oblasti bilo na snazi Pravilo Komisije br. 2790/1999 o primeni ~lana 81. (3) na kategorije vertikalnih sporazuma i dogovornih pona{anja10 sa rokom va`enja do 31. maja 2010. godine.

Grupno izuzimanje ima specifi~nu tehniku pravnog normiranja (koja se vremenom menjala). Pre svega, usvajanju pravila od strane Komisije prethodi objavljivanje nacrta pravila i poziv svima zainteresovanima da podnesu svoja mi{ljenja, predloge i komentare u roku koji odredi Komisija, ali koji ne mo`e biti kra}i od mesec dana.21

Pre objavljivanja nacrta i pre nego {to donese pravilo Komisija je du`na kon-sultovati se sa Savetodavnim Komitetom za restriktivnu praksu i monopole.22 U tako usvojenom pravilu Komisija je du`na da u datim joj okvirima specificira, dakle bli`e i u pojedinostima odredi, na koje se kategorije kartela izuze}e odnosi. Tako, npr. u Pravilu Komisije No 2658/2000 o primeni ~l. 81. (3) na ugovore o specijalizaciji se precizira da se Pravilo o izuze}ima u pogledu te kategorije ugovora odnosi na: a) ugovore o unilateralnoj specijalizaciji u proizvodnji roba (kako poluproizvoda tako i finalnih proizvoda) i pru`anju usluga; b) ugovore o recipro~noj specijalizaciji i c) ugovore o zajedni~koj proizvodnji kao i ugovore koji nemaju za predmet specijalizaciju, ali su sa njima direktno povezani i neophodni su za njihovo sprovo|enje kao {to su ugovori o ustupanju ili kori{}enju prava intelektualne svojine.23 Nakon toga sledi odre|ivanje uslova koje oblici restriktivne prakse moraju da ispune da bi ako pripadaju specifi~nim kategorijama bili izuzeti od zabrane. Odre|ivanje tih uslova se pre svega odnosilo na nabrajanje klauzula koje restriktivni sporazum ne sme da sadr`i (crna lista klauzula) i klauzula koje restriktivni sprazum mora da sadr`i (bela lista klauzula). Izostavljanje klauzula sa crne liste i implementacija klauzula sa bele liste su u stvari bili uslovi za automatsko iz-uze}e konkretnog sporazuma bez potrebe notifikacije i bez ikakve formalne odlu- ke, po samom pravu, nakon ispunjenja uslova. Najnovija pravila ne sadr`e kao uslov za blok izuzimanje ugra|ivanje “belih” klauzula ~ime se “po ugledu na Pravilo o vertikalnim izuzecima napu{ta pristup zasnovan na klauzulama i daje ve}a sloboda ugovornim stranama”.24 U me|uvremenu su, po~ev o Pravila o licencama (Commision Regulation No 2349/84 OJ 1984 L 219/15) uvedene i klauzule sa tzv. sive, odnosno zelene liste25 ~ije je postojanje dovodilo do sprovoe|nja tzv. opozicionog postupka. Potencijalno izuzimaju}e klauzule su klauzule koje nisu generalno ili a priori restriktivne ve} se njihovo dejstvo na konkurenciju na relevantnom tr`i{tu ceni prema okolnostima konkretnog ekonomskog i pravnog konteksta, nakon ~ega se odlu~uje o izuze}u. Restriktivni sporazumi koji sadr`e takve klauzule prijavljuju se Komisiji radi sprovo|enja opozicionog postupka. Opozicioni postupak je u svojoj su{tini pojednostavljeni postupak notifikacije.

Kao {to mo`emo videti na ovim konkretnim primerima, Komisija je utvr|iva-la obim tr`i{nog udela konkretnih preduze}a, odnosno konzorcijuma. Odredbe kojima se propisuje limit tr`i{nog u~e{}a uz obavezno uzdr`avanje od hard core ogra-ni~enja konkurencije (crna lista klauzula) se popularno zovu safe harbour provisions (odredbe sigurne luke, sigurno uto~i{te).28 Osim tr`i{nog u~e{}a postoje primeri safe harbour provisions kojima se kao uslov za izuzimanje odre|uje ukupni godi-{nji promet. Tako se, npr. u Pravilu o vertikalnim izuzecima navodi da se od zabrane izuzimaju sporazumi izme|u asocijacije i njenih ~lanova ili izme|u asocijacije i njenih snabdeva~a ako su svi ~lanovi asocijacije prodavci robe na malo i ako nijedan ~lan asocijacije zajedno sa svojim povezanim preduze}ima nema ukupni godi-{nji promet ve}i od 50 miliona evra. U najnovijim pravilima (npr. Pravilo o blok iz-uze}ima ugovora o istra`ivanju i razvoju) se, me|utim, takav pristup napu{ta jer je preovladalo stanovi{te da ukupan promet nije nesumnjiv indikator tr`i{ne mo}i.29

Safe harbour provisions su posledica nastojanja Komisije da se “osigura efikasna za{tita konkurencije i obezbedi adekvatna pravna sigurnost za preduze}a”30 {to se postiglo: a) definisanjem kategorije sporazuma koji su izuzeti do odre|enog nivoa tr`i{ne mo}i i b) specificiranjem ograni~enja i klauzula koje ne smeju biti sadr`ane u sporazumima. Pove}anje pravne sigurnosti se izra`ava u ~injenici da je dovoljno u pogledu izri~ito nazna~enih kategorija sporazuma ispuniti uslove tr`i-{nog u~e{}a i uzdr`avanja od restrikcija sa crne liste pa da se smatra da je sporazum izuzet. Ve} je i ovo dovoljan doprinos upro{}avanju tehnike pravnog normi-ranja blok izuzetaka. Me|utim, Komisija je oti{la korak dalje. Kao u ve} pominja-nom Pravilu br. 823/2000 o konzorcijumima u linijskom brodskom saobra}aju propisuje se tr`i{no u~e{}e koje predstavlja “tampon zonu” ili “brisani prostor” iz-me|u apsolutno prihvatljivog i apsolutno neprihvatljivog limita za blok izuzima-nje. Me|utim, u najnovijim pravilima se, poput Pravila No 772/2004, umesto opozicionog postupka ~ije je sprovo|enje propisano u takvom slu~aju Pravilom Komisije br. 823/2000 predvi|a da }e takvi sporazumi biti po samom pravu izuzeti od kartelne zabrane u trajanju od dve uzastopne kalendarske godine, {to se ra~una od godine kad je propisani prag prvi put prekora~en. Tr`i{no u~e{}e se ra~una prema vrednosti prodaje, a ako taj podatak nije dostupan ocena se vr{i na bazi drugih

Doc. dr Sini{a Varga: Izuzeci u kartelnom pravu EU pouzdanih informacija uklju~uju}i obim prodaje, a u svakom slu~aju prema podacima o prodaji iz prethodne kalendarske godine.

Dalji doprinos pove}anju pravne sigurnosti dat je izdavanjem Vodi~a za pri-menu ~lana 81 (3) Ugovora o osnivanju Evropske Zajednice31 kojim Komisija vr-{i interpretaciju i razvija metodologiju i analiti~ki okvir za ocenu uslova za izuze-}e, kao i Bele`aka (Saop{tenja) Komisije o primeni ~l. 81. Ugovora o osnivanju EZ na horizontalne ugovore o saradnji,32 Vodi~a za vertikalna ograni~enja33 i Vodi~a za ugovore o transferu tehnologije kojima se obezbe|uje analiti~ki okvir za ocenu restriktivnih sporazuma. Pomenuti okvir je primarno baziran na ekonomskim kri-terijumima. Ekonomski kriterijumi kao {to su tr`i{na mo} stranaka i drugi faktori koji se odnose na tr`i{nu strukturu predstavljaju klju~ni element ocene uticaja sa-radnje u pitanju na tr`i{te. Iako je bilo nemogu}e obezbediti specifi~ne odgovore za svaku mogu}u situaciju, ipak je dat adekvatan analiti~ki instrumentarij baziran na ekonomskim kriterijumima koji }e pomo}i preduze}ima u oceni kompatibilnosti njihovih pojedina~nih ugovora sa zahtevima iz ~l. 81. Ugovora o osnivanju EZ.

Ukoliko preduze}a rukovode}i se kriterijumima datim u pravilima Komisije o blok izuzecima ocene prema uputstvima datim u vodi~ima za horizontalne i vertikalne sporazume da njihov sporazum ispunjava uslove za izuze}e, takav sporazum }e se smatrati izuzetim bez potrebe da se radi toga zahteva posebno odobrenje. Ukoliko ovi uslovi nisu ispunjeni ne postoji pravna pretpostavka da je restriktivni sporazum zabranjen. Jedina posledica je da sporazum ne u`iva koristi grupnog izuzimanja, ali to ne zna~i da se u konkretnom slu~aju ne mo`e posti}i pojedina~no izuze}e.

Komisija je ovla{}ena da na sopstvenu inicijativu ili u postupku povodom inicijative dr`ave ~lanice ili bilo kojeg drugog pravnog ili fizi~kog lica koje ima zakoniti interes donese odluku kojom }e povu}i izuze}e ukoliko utvrdi da se restriktivnim sporazumom ograni~ava konkurencija u meri u kojoj je to nespojivo sa uslovima iz ~l. 81. (3). Osim toga je ~l. 7. Pravila Komisije o vertikalnim izuzecima posebno predvi|eno da nacionalni organi u vidu antikompetitivnih vlasti dr`a-va ~lanica mogu ukinuti izuze}e ukoliko vertikalni sporazum na teritoriji dr`ave ~lanice ili nekog dela koji ima sve karakteristike posebnog geografskog tr`i{ta proizvodi efekte koji su inkompatibilni sa uslovima propisanim ~l. 81. (3) Ugovora o osnivanju EZ. Ukidanje izuze}a u ovom slu~aju proizvodi dejstvo samo za teritoriju dr`ave ~lanice, odnosno njen deo.

Статья