Potraživanja akcionara banke u stečaju po osnovu vlasništva na akcijama

Автор: Vrhovšek Miroslav, Kozar Vladimir

Журнал: Pravo - teorija i praksa @pravni-fakultet

Рубрика: Views and oppinions

Статья в выпуске: 1-2 vol.24, 2007 года.

Бесплатный доступ

Po našem mišljenju, akcionar, odnosno osnivač banke ili drugog privrednog društva po osnovu vlasništva na akcijama nije poverilac stečajnog dužnika, u smislu odredaba Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji, niti može svoje "potraživanje" po osnovu vlasništva na akcijama odnosno po osnovu uloga u osnivačkom kapitalu, kompenzirati sa protiv potraživanjem koje društvo, odnosno banka u stečaju ima prema njemu po nekom drugom osnovu (npr. dug iz ugovora o kreditu i sl). Prema stavu prakse, akcionar privrednog društva ili banke u stečaju, nema obligaciono-pravno potraživanje prema stečajnom dužniku čiji je on akcionar po osnovu vrednosti akcijskog kapitala koje poseduje u tom pravnom licu odnosno po osnovu vlasništva na akcijama, već ima pravo na deo likvidacione mase ukoliko preostane po namirenju poverilaca. Osnivač i akcionar banke u likvidaciji nemaju svojstvo poverioca banke u likvidaciji, već je na osnovu svojih akcija vlasnik srazmernog dela likvidacionog dužnika, tako da se u suštini postupak likvidacije sprovodi i na njegovoj imovini. Imaoci prioritetnih akcija u odnosu na poverioce društva nemaju nikakvo pravo prvenstva u isplati. Jer ako po isplati poverioca, nema likvidacionog viška - tada nema ni raspodele likvidacione mase, odnosno ni naplate iz stečajne mase u korist akcionara, pa ni u korist imaoca prioritetnih akcija. Trgovinski sudovi će i nakon 1. januara 2004. godine biti stvarno nadležni u svim sporovima povodom stečaja i likvidacije. Prema stavu aktuelne sudske prakse i u slučaju da je jedna od stranaka u sporu pred trgovinskim sudom fizičko lice, primenjuju se opšta pravila parničnog postupka, npr. mirovanje postupka, paricioni rok i rok za žalbu od petnaest dana, a ne pravila iz postupka u privrednim sporovima koji ne dopušta mirovanje postupka, već uvodi prezumpciju o povlačenju tužbe (član 499. ZPP), propisuje kraće rokove za žalbu i dobrovoljno izvršenje obaveze (osam dana), uvodi prekluziju novih činjenica i dokaza u žalbi (član 496a. ZPP) i dr., a koja bi po našem mišljenju trebalo primeniti.

Еще

Короткий адрес: https://sciup.org/170203894

IDR: 170203894

Shareholders' claims of a bank in bankruptcy on the basis of share holdings

Rehabilitation, bankruptcy and liquidation procedure are regulated by bankruptcy act. In this matter as general provision compulsory adjustment bankruptcy and liquidation act are applied. According to the Article 20 of the Bankruptcy Act, federal statutory provisions which regularize bankruptcy are applied to bankruptcy proceedings of a bank in bankruptcy, except for the provisions about bankruptcy judge, award for working and trustee in bankruptcy reimbursement of costs, and provisions which regulate compulsory adjustment, while according to the Article 24 of the same act, it is regulated that federal statutory provision, by which is regulated liquidation, apply to a bank liquidation procedure, if it is not regulated differently by this act. Statutory provisions, opinions of legal theory, as positions of current case law which are related to shareholders´ rights in the case of bankruptcy or liquidation of joint stock company; to the shareholders´ claim of bank in bankruptcy on the basis of share holdings; to shareholders´ claims in the case of bank liquidation, difference between plain and priority shares; to the payment orders of bank in bankruptcy ´s creditors and claims on the basis of deposit; to the actual jurisdiction of commercial court in all disputes regarding bankruptcy and liquidation; as to the sphere of practicing procedure in economic disputes and the attraction of actual jurisdiction in lawsuits regarding bankruptcy, are particularly analyzed in the study.

Еще