Ugovorna kazna u ugovoru o građenju

Ugovor o građenju jedan je od najsloženijih ugovora robnog prometa. Obavljanje građevinskih radova bilo je regulisano ugovorima građanskog prava, kasnije odredbama drugih ugovora, a u novije vreme, ugovor o građenju postaje samostalan ugovor trgovinskog prava. Kod ovog ugovora karakteristična je uloga upravnog prava. Prati ga i veoma obimna tehnička dokumentacija. Bitni elementi ugovora određeni su zakonom, mada voljom ugovornih strana i nebitni elementi mogu postati bitni. U realizaciji ovog ugovora učestvuje veliki broj učesnika, od kojih su neki na strani naručioca a neki na strani izvođača. Mnoštvo je i prava i obaveza koje su ugovorne strane dužne poštovati i ispunjavati i za koje su odgovorni. Najčešći način prestanka ugovora o građenju jeste ispunjenje ugovora. Ugovorna kazna je najznačajnije i najčešće sredstvo obezbeđenja ugovora o građenju. Nekada je naše zakonodavstvo predviđalo ugovornu kaznu kao bitan element ugovora o građenju, a predviđa se za slučaj neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovornih obaveza, a kod ugovora o građenju najčešće se predviđa zbog neurednog izvšenja. Visinu ugovorne kazne stranke slobodno ugovaraju i može se odrediti određeni iznos za svaki dan zakašnjenja ili u jednom ukupnom iznosu, a obračunava se od momenta padanja dužnika u docnju pa do ispunjenja glavne obaveze. Ako je šteta koju je pretrpio naručilac veća od ugovorne kazne, ima pravo da zahteva naknadu štete za iznos koji premašuje iznos kazne, a ako je šteta manja, naručilac ima pravo zahtevati ugovornu kaznu ali ne i štetu. Izvođač nije dužan platiti ni ugovornu kaznu ni štetu ako je do neispunjenja došlo zbog uzroka za koje nije odgovoran.