Items of affective value in enforcement procedure
Автор: Gajinov Tamara, Vavan Zoran, Mijatović Marija
Журнал: Pravo - teorija i praksa @pravni-fakultet
Рубрика: Articles
Статья в выпуске: 4 vol.42, 2025 года.
Бесплатный доступ
Recognizing the particular significance certain possessions hold for their owners, this paper examines their status within the enforcement procedure in Serbia, especially in light of the core principle of safeguarding the debtor’s personal dignity. Over the past several decades, marked by dynamic socio-political shifts in the region, the treatment of items with affective value has evolved. Through a historical analysis of the list of exempted items and a comparative overview of normative solutions across the former Yugoslav republics, the authors identify several commendable legislative adjustments. Nonetheless, the overarching assessment suggests a degree of legislative backsliding: rather than fostering progressive, compassionate changes in the treatment of debtors, recent amendments have shown declining concern for not only economic and social factors but also the debtor’s professional, ethical, and emotional standing. As such, the current legal framework—focusing narrowly on the existential minimum—fails to adequately safeguard the dignity of debtors and their families, thus impeding the development of more humane enforcement practices in Serbia.
Items of affective value, exemptions from enforcement, enforcement procedure, debtor protection, Serbia
Короткий адрес: https://sciup.org/170211444
IDR: 170211444 | УДК: 347.952 | DOI: 10.5937/ptp2504112G
Stvari od afekcione vrednosti u izvršnom postupku
Polazeći od posebnog značaja pojedinih stvari za imaoca, u radu autori nastoje da ocene njihov status u izvršnom postupku, u kontekstu ostvarivanja ključnog načela zaštite dostojanstva ličnosti dužnika, u proteklih nekoliko decenija, kao rezultat izrazito dinamičnih društvenopolitičkih odnosa na ovim prostorima. Analizirajući spisak stvari koje su izuzete od izvršenja sa afekcionom vrednošću, u istorijskom kontekstu, ali i uz osvrt na normativna rešenja zemalja bivše SFRJ, autori sa vremenske distance uočavaju pojedine dobre normativne korekcije. Ipak, opšta ocena je da je umesto pozitivno-afirmativnih promena koje bi doprinele humanijem tretmanu ličnosti dužnika, došlo do izvesne zakonske regresije u pogledu brige, kako o ekonomsko-socijalnom, tako i o njegovom profesionalnom, etičkom i emocionalnom statusu. Samim tim, trenutno važeća zakonska rešenja, ostavljajući po strani isključivo obezbeđenje egzistencijalnog minimuma, ne daju adekvatan doprinos ukupnoj zaštiti digniteta, kako dužnika, tako i članova njegove porodice, pa time i većoj humanosti izvršnog postupka kod nas.